Zove Te...

Potpuno Tvoja

Mislila sam da sam potpuno Tvoja,
da Tebi sve dajem,
da se samo Tebi divim,
da se potpuno u Tebe pouzdajem...

Oh, koje li je zaprepaštenje nastalo
kada sam uvidjela da Te moje srce još nije prihvatilo.
Kojeg li iznenađenja kad sam uvidjela da
sam Te voljela samo razumom, a ne srcem!

Bilo mi je teško priznati,
bilo mi je teško priznati da Te držim
izvan srca i puštam Te da kucaš,
a ja ne otvaram vrata...
O, kako li je teško bilo priznati!
Koliko suza sam isplakala...
No, baš kroz te suze, kroz to priznanje,
Ti si ušao u moje srce!
Unesao si pouzdanje, mir, ljubav, utjehu...

Suze i priznanje - kroz to si ušao u moje srce..
Hvala Ti...
I molim Te, ostani u mom srcu zauvijek!

Kada ne znaš kako pružiti ruku...
Kada ne znaš kako se osmjehnuti neprijatelju...
Kada ne znaš kako pokloniti nešto bez čega misliš da ne možeš...
Kada ne znaš kako oprostiti...
Kada ne znaš kako podijeliti...
Kada ne znaš darovati ljubav...
Kada ne znaš kako savjetovati...
Kada ne znaš kako vjerovati...
Kada ne znaš kako istinski ljubiti onoga tko te ne voli...
Kada ne znaš kako dalje...
Kada ne znaš kako....

Kada ne znaš kako,
jednostavno uroni u molitvu,
...zatraži ruku prijateljstva,
...zatraži čisto srce koje je spremno darovati osmjeh svakome,
...zatraži nenavezanost,
...zatraži srce ljubavi koje zna opraštati,
...zatraži duha dijeljenja,
...zatraži izobilje ljubavi koja će se iz Krista kroz tebe prelijevati za druge,
...zatraži dar da znaš savjetovati,
...zatraži dječje povjerenje u ljubav Kristovu,
...zatraži beskrajnu ljubav,
...zatraži kartu za zacrtanim putem koji je Isus odredio za nas..

Samo zatraži i dobiti ćeš...

Želim ti da naučiš kucati,
jer onome tko kuca vrata se otvraju...

Želim ti da se usudiš moliti za ono što želiš,
jer onaj tko traži dobiva...

Izgubljena - nađena

Bijah uprljana, očajna, tužna, ljuta...
jednostavno nedostojna Tebe...
Zato sam pobjegla i sakrila se od očiju sviju,
a ponajviše od Tvog pogleda...
Osjećala sam se nedostojnom Tvoje ljubavi,
Tvoje pažnje, Tvojeg dodira pa i Tvoga pogleda punog ljubavi.

Sakrila sam se misleći da me nećaš naći,
možda potajice, da me nećeš niti tražiti...

No moram Ti nešto priznati,
Nedostajao si mi!
Koliko sam se skrivala, toliko sam zapravo žudjela za Tobom...
Koliko sam se nadala da me nećeš naći, toliko sam još očajnije željela da me nađeš.
Koliko sam bježala, toliko sam zapravo željela da potrčiš za mnom.

Koliko li je samo misli i emocija prošlo kroz mene,
Koje sam sve borbe i lutanja prošla...
Borbe sa samom sobom i lutanja životom..

No jednoga dana došao si neočekivano!
Došao si i našao me u mom grmu u kojem sam se godinama skrivala.
Već su se i bodlje zabole u moje tijelo,
Tijelo je već krvarilo,
rane su izgledale ružno,
no na Tvom licu kad si me ugledao,
sjao je samo osmjeh!
Nije bilo niti male naznake odbijanja, odbojnosti, ljutnje...

Uzeo si me u svoje naručje i počeo vaditi trnje...
Trn po trn...
U početku sam se borila protiv toga...
Navikla sam na svoje trnje,
na svoje rane...
No Ti se nisi dao smesti...
Strpljivo si vadio trn po trn, trn po trn...
Na mjestu gdje su bili trnovi ostale su rane,
no nakon što si izvadio sve trnje, rane si počeo cjelivati svojim dodirom,
dodirom punim ljubavi...
Tako nježni dodiri, tako nježni...
Nakon što si me izbavio iz trnja i izliječio moje rane,
pustio si me...pustio si me da slobodno idem dalje,
dao si mi slobodu, pun ljubavi pustio si me, pokazao si ljubav, spasio me i pustio..

No sada ja više nisam htjela otići od Tebe,
nisam htjela otići jer znam da me voliš!

Od tada više ne želim otići od Tebe,
spoznala sam tvoju beskrajnu ljubav i
iako još uvijek često na životnome putu uprljam svoju haljinu
sada znam da sa sigurnošću mogu doći k Tebi i da ćeš mi je Ti s radošću oprati.

Zato sam evo danas ponovo došla k Tebi, da opereš moju haljinu,
da je ponovo učiniš bijelom,
bijelom kao snijeg...

No Ti si je učinio još bijelijom od snijega,
još mekšom od kašmira,
još lakšom od pera.

O Isuse, što da Ti kažem osim da Te volim i da Te više nikada ne želim izgubiti iz vida...

ISUSE, VOLIM TEEEEEEEEEE!!!!!!! :-)

Pružaš mi ruku...

"O Bože, ti si Bog moj: gorljivo Tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna." Psalam 63, 2.

Pronalazim mir u srcu i krećem da se molim...
Padam na koljena i ulazim u tišinu.

Uranjam u misli...i eto Tebe....
DOLAZIŠ kako si i obećao...

Sav sjajiš od ljubavi...
Pogled u Tvoje lice čini me toliko ispunjenom,
toliko mirnom,
toliko sretnom...
Ta ništa mi više ne treba,
samo pogled na Tebe...

No Ti mi pružaš ruku
i strpljivo čekaš...

Moja ruka se polako diže i
usmjerava k Tvojoj...
Sva drhti, ali ide k Tvojoj
nježnoj ruci..

Kad Te jednom primim za ruku,
baciti ću se u Tvoj zagrljaj i neću Te pustiti nikada!

A do tada, poklanjam ti jedan mali dar
- ružu,
ružu koju sam uzgajala s mnogo pažnje,
misleći samo na Tebe!

Isuse, znaj da te volim!

Toliko puta...

Toliko puta kažem – VOLIM TE – a ne mislim ozbiljno…

Toliko puta kažem – TRAŽIM TE – a u biti se skrivam…

Toliko puta kažem – ŽELIM TE - a u biti bježim…

Toliko puta kažem – UĐI U MOJ ŽIVOT - a u biti zatvaram pred Tobom vrata…

Toliko puta ...


Toliko puta – NE ČINIM ONO ŠTO ŽELIŠ OD MENE…

Toliko puta – ZATVARAM OČI SAMO DA TE NE BIH VIDJELA…

Toliko puta - ZATVARAM UŠI DA TE NE BIH ČULA…

Toliko puta – BJEŽIM OD TVOG DODIRA…

Toliko puta….


Toliko puta – SE OSJEĆAM NEDOSTOJNOM DA ME POGLEDAŠ...

Toliko puta – SE OSJEĆAM TOLIKO IZRANJENO…

Toliko puta – JEDNOSTAVNO SUMNJAM…

Toliko puta – SKRENEM S TVOGA PUTA…

Toliko puta…


No Ti si i dalje tu,

Ti i dalje kucaš,

Ti i dalje liječiš moje rane,

Ti me i dalje voliš…

Isuse Ti…

Come...and help me....

Ok, till now I was fighting with you,

even if I loved you I was fighting against You,

I was fighting against You and Your love…

But You loved me even when I wasn't good enought,

You loved me even when I didn't love You,

Yes, You loved me even when I didn't love You.

You show me what LOVE really is…


I never open my heart to the end, because I didn't want that You enter in,

I didn't want that you enter in that mess,

but now I realized that I can't clean that mess by myself,

I NEED YOUR HELP!

Jesus, please, enter in my hart,

enter in my life

and help me in my fight with fear,

help me with cleaning and recovering old injuries,

and protect me from new ones.


To You, Jesus,


I'll give my HEART,


To You, Jesus,


I'll give my LIFE,


To You Jesus,


I'll give my LOVE.

Nekoć davno...

Nekoć davno živjela je jedna cura... U to isto doba živio je i jedan gospodin...
Životna priča cure bila je sasvim "normalna" - imala je sve što joj treba, krov nad glavom, svaki dan nešto za jesti, uglavnom život joj je bio ugodan. Dok je pak gospodin imao nekih životnih poteškoća, naime bio je siromašan. Imao je jako skroman krov nad glavom, ali nije imao što jesti, te je na obroke odlazio u javnu kuhinju. Tu se njihove životne priče spajaju. Djevojka je naime pomagala u kuhinji, a gospodin je tamo dolazio redovito jesti. Gospodin je svaki dan dolazio jesti ali i redovito tražio više na tanjuru od ostalih. Stalno se je bunio kako mu se nikad ne daje dovoljno, kako se sve mjeri na gram, uglavnom s ničime nije bio zadovoljan iako je sve što je dobivao bilo potpuno BESPLATNO. Potpuno besplatno, a osim toga nije za to ništa radio, samo je došao, pojeo, otišao.... a sve što je rekao je bilo neko zanovijetanje i izraz njegovog nezadovoljstva. Djevojku je to živciralo, sve mu je servirala, sve mu je lijepo servirala, pozdravila, zaželila dobar tek, sve što je mogla učiniti, ali on nikada, ali nikada nije bio zadovoljan, niti je ikada rekao hvala.

I tako je djevoku to mučilo i mučilo, podijelila svoja razmišljanja s prijateljem, ali odgovor je dobila tek kada je potpuno otvorila oči. Kada je otvorila one druge, "duhovne oči", shvatila je.....shvatila je da je zapravo i ona ista kao i taj gospodin! Potpuno ista....

Shvatila je da je i ona život dobila na dar, potpuno BESPLATNO, nije ništa platila, samo je došla, uzela i na kraju će otići... A u međuvremenu nikad nije zahvalila na svemu onome što je primila.... a primila je puno toga..od dobrih roditelja, divnih prijatelja, super rođaka, super sve....Potpuno je shvatila da je ista..nezahvalna, nikad joj dosta....



O, Oče, oprosti mi na mojoj nezahvalnosti, na mojim zatvorenim očima, na svemu što sam propustila jer sam mislila da nije dobro za mene...sve što je od Tebe, dobro je.... Oprosti što sam toliko nezahvalna, toliko zatvorena srca i toliko čvrsto stisnutih očiju pred svime što mi daješ....

Hvala ti na svakom smiješku, hvala ti na svakoj osobi, hvala ti na svakoj biljci, hvala ti na svakoj životinji, hvala ti na svakom zalasku sunca, hvala ti na svakom izlasku sunca, hvala ti jednostavno na svemu .....

Što mogu učiniti da ti dovoljno zavalim na darovima koje mi daješ svakim danom? Kako da ti dovoljno zahvalim?

Što ako...

Što ako...
...pokucaš na moja vrata... a ja ne čujem?

Što ako...
...me zovneš mojim imenom... a ja se ne odazovem?

Što ako...
...mi mašeš da dođem k Tebi... a ja ne vidim?

Što ako...
...me dodirneš...a ja ne osjetim?

Što ako...

Što ako...

Što ako...
...tek kasnije uvidim da sam pogriješila i propustila Bit života?

Hoćeš li doći ponovo, hoćeš li kucati ponovo, hoćeš li me ponovo zvati, mahati mi, dodirnuti me?

Što ako...
...tada otvorim vrata...

Što ako...
...tada odgovorim...

Što ako...
...Te tada vidim...

Što ako...
...Te tada osjetim..

Hoćeš li mi moći oprostiti ? Hoćeš li me i tada voljeti?

Voljeti Tebe više od svega,
Tražiti Tebe više od svega,
Gledati Tebe više od svega,
Slijediti Tebe više od svega.

To je ono što je vrijedno,
To je ono što je važno,
Ali tako je teško znati
Ljubim li Te dovoljno strastveno,
Tražim li Te dovoljno jako,
Gledam li Te dovoljno iscrpno,
Slijedim li Te dovoljno brzo.

Jednoga dana saznati ću odgovore na sva svoja pitanja,
Jer Ti ćeš mi ih tada reći.
A do tada dati ću sve od sebe da mi uvijek budeš blizu.

Hodati, lutati, traziti...

To je život...
Hodanje, lutanje, traženje...
Jedino je bitno da
- nastavimo hodati i kada ne vidimo smisao,
- da nastavimo tražiti Put i kada ne vidimo kuda idemo,
- da nastavimo tražiti i onda kada mislimo da smo sve pretražili.

Odluči danas da ćeš hodati, lutati i tražiti
dok ne dođeš do cilja,
dok ne nađeš izlaz,
dok ne nađeš to što tražiš...

Jednostavno hodaj, lutaj, traži...

Testovi

Dao si mi tri testa...

Prvi test - DAJ-
- nisam dala;

Drugi test - SVI SMO ISTI-
-smatrala sam da sam bolja;

Treći test - LJUBI NEPRIJATELJA SVOJEGA -
- oh kako li sam tek na ovom testu pala!

3 dana,

3 testa,

3 pada....


ISUSE, učiniti ću 3 stvari:

dignuti pogled,

pružiti ruku i

odlučno krenuti s Tobom kroz život!

Imati,
Vidjeti,
Čuti,
Dodirnuti,
Probati...
Ne vrijede ništa
Ako onaj tko
Ima - ne shvati;
Ako onaj tko
Vidi - ne uoči;
Ako onaj tko
Čuje - ne sluša;
Ako onaj tko
Dodiruje - ne voli;
Ako onaj tko
Proba - ne okusi.

Odi u život i shvati da jedino onaj tko
uočava, sluša i voli
može okusiti puninu života!

Dobra zemlja

Da bi bili «zrno u dobroj zemlji»
Nije dovoljno samo slušati.
Potrebno je nešto više.
Potrebna je mudrost, ali i dječje povjerenje;
Potrebna je hrabrost, ali isto tako i malo lude odvažnosti;
Potrebna je ljubav, ali i žudnja za budućim životom.

Ali od svega najvažnije je da znaš
da te ON voli i da će te voditi
sve dok ne dođeš do «dobre zemlje» i razviješ se u
najukusniji plod.

Znam da me voliš - znam da Te volim,
Znam da žudiš za mnom - znam da žudim za Tobom.

Znam da ponekad šutiš - znam da često šutim,
Znam da kucaš - znam da još uvijek tražim vrata.

Znam da tražiš - znam da sam izgubljena,
Znam da čekaš - znam da bježim.

Ali jedno ne znam...
Zašto konačno ne shvatim,
zašto ne shvatim - da me voliš beskrajno,
iako još tražim vrata,
iako sam izgubljena,
iako bježim...
...da me voliš takvu kakva jesam...
...smotana...
...uplašena...
...zbunjena...

Zašto konačno ne shvatim i ne nađem vrata,
zašto konačno ne shvatim pa da Te nađem,
zašto konačno ne shvatim pa da moj bjeg završi u Tvome zagrljaju?
Zašto?

Bože, samo jedno sigurno znam,
ZNAM DA TE VOLIM!!!!

Molitva

Zvuči tako jednostavno, a opet tako komplicirano...
Treba pričati, ali ponekad je važnije slušati...
treba uskladiti misli, riječi i djela...
Tako jednostavno, a tako komplicirano...

Tako snažno, a opet tako tiho...
Tako utjecajno, a tako krhko...
Tako slabi govor, a tako snažna šutnja...

Naučiti moliti, duboko moliti,
postaje mudrost u ovom bučnom svijetu...
trebaš mir, a oko tebe i u tebi buka...

Želim ti duboki mir u tvome srcu,
koje je uvijek spremno na molitvu -
- razgovor s Ocem!

Jel uistinu vjeruješ???

Jesi se kad zapitao/la da li uistinu vjeruješ? Ne mislim pri tome na odlaske u Crkvu, na sv. mise, koliko očenaša izmoliš, koliko si krunica izmolio i sl.. već, nego koliko uistinu vjeruješ?

Jel vjeruješ da ti Isus može učini bilo koje čudo koje zatražiš? Jel vjeruješ da te On ljubi više od svega? Da, baš tebe! Tebe neizmjenro voli! Da, grešan si, ali Njemu to nije bitno, On te jednostavno voli...Ljubav je to bez granica, bez obzora, bez kraja...na tebi je samo da shvatiš da si ti Njegovo voljeno biće...ljubav Njegova nema granica, na tebi je samo da to shvatiš...kada to shvatiš tebi nema granica, počinješ misliti pozitivno, jer Ljubav je pozitivna, počinješ voljeti jer Ljubav voli....počinješ biti baš onakav kakav bi trebao biti...na sliku i priliku Božju...Njegovo pravo malo čudo, Njegovo dijete...dopusti da te ta Ljubav savlada...

Jesi svjestan/a da ako uistinu povjeruješ da bi gore mogao pomicati da želiš! Piše u Novom zavjetu da ćemo činiti velika djela, samo ako povjerujemo ako ne posumnjamo! Ljudi, a gdje je ta naša vjera, zašto je toliko malo čuda...zar kraj toliko nas kršćana niti jedan od nas nije uspio potpuno se prepustiti Njemu i povjerovati, prepustiti se... Ljudi, vrijeme je da krenemo u akciju, imamo samo jedan život na ovoj zamlji, na njoj smo predviđeni da činimo velika djela!!! Ajmo mjenjati svijet time što ćemo se potpuno predati i povjerovati Isusu i time činiti velika djela....

Kažu:
Obrati se i vjeruj evanđelju :-)

Ajmo učiniti baš to, OBRATITI SE I VJEROVATI Evanđelju! Samo to je potrebno, dalje vodi Isus, ali mi smo ti koji trebamo povjerovati!

Skoči u ruke i imaj povjerenja u Isusa!

Želim ti slobodan i prelijep skok u povjerenje Božje!

Gdje si?

Učitelju moj!

Prof. Tomislav Ivančić u knjizi "Oče" kaže:

UPORNOST

Eto jedne pričice na kojui sam naišla....a priča kazuje sve.... :-)

Koga uistinu tražiš???

Jesi li se ikada zapitao koga ti to čitav svoj život tražiš? Tko je onaj za kojim tvoje srce čezne?
Je li to samo neki prijatelj koji će ti bitu pri ruci kad ti bude trebao? Da li tražiš samo nekoga tko će biti ljubav tvoga života? Netko tko će te maziti i paziti kad ostariš...
No, kada si to i našao, je li te to baš potpunoma ispunilo? Vjerojatno je, barem na neko vrijeme...no nakon nekog vremena osjetio si da ti je potreban još Netko...
Jesi li se tada sjetio Njega? Njega koji je svoj život položio za sve nas....
Čovječe, koja je to ljubav :-) Netko je život svoj darovao za tebe!!! Ljubav bezgranična! Prihvatio je svu muku, svu bol iako je svakog trenutka mogao setoga riješiti, a sve samo da bi mi mogli baštiniti život vječni...
Slijedeći puta kada se budeš osječao usamljenim, kada te bude nešto boljelo, kada misliš da su ti svi okrenuli leđa, sjeti se da nisi sam... On je uvijek s tobom i uvijek će biti s tobom, zašto? jer te on neizmjerno voli! Voli te upravo takva kakav jesi!

Isus te voli! Voli i ti Njega!